Općina Bužim je jedna od osam općina Unsko-sanskog kantona i nalazi se na njegovom sjeverozapadnom. Graniči se sa općinom Cazin, Bosanska Krupa, Velika Kladuša u Bosni i Hercegovini, te općinom Dvor na Uni u susjednoj Republici Hrvatskoj. Zauzima površinu od 129 km2. U hidrološkom pogledu općina Bužim s okolicom bogata je površinskim i podzemnim vodama, čemu su itekako doprinijeli klimatski faktori,kao i geološki sastav zemljišta. Također je na području Bužimske općine stvorena vještačka akumulacija poribljena šaranom, koja predstavlja tzv. «zelenu oazu» . Ona ima funkciju ribolovnog revira i zona je za rekreaciju, kupanje i vožnju čamcem. Naziva se još «Bužimsko jezero». Broj stanovnika u općini procjenjuje se na 20.000 stanovnika. Historijski presjek Područje bužimske općine bilo je naseljeno prije dolaska Rimljana u ove krajeve. U predtursko doba stanovništvo ovog područja bavilo se zemljoradnjom, stočarstvom i trgovinom. Postojanje kovnice novca u XIV stoljeću dokaz je da je trgovina za ondašnje prilike bila razvijena. Bužim je bio središte trgovine ovog područja sve do dolaska Omer-paše Latasa. Stari grad Bužim bio je utvrda oko koje su bila naselja. Stari grad leži na nadmorskoj visini 325 metara. Bio je jedan od najvećih gradova u Krajini, a cuvali su ga dizdari i stražari. Branjen je puškama i topovima. Na ovom velikom srednjovjekovnom zdanju ističu se donžon-kule, puškarnice, odaje tamnice, bastioni i tabije (bedemi, utvrde) sa ostacima zidova stare džamije. Grad predstavlja renesansnu građevinu koja je bila vojna utvrda i plemićki dvorac. Ispod grada nalazi se drvena džamija sa drvenim minaretom, sagrađena u 18. stoljeću, za koju se smatra da je najstarija drvena džamija na čitavom Balkanu. Njena unutrašnjost tipično je orijentalna. Pod je prekriven šarenim ćilimima, a u njoj su pohranjeni stari orijentalni dokumenti i mala priručna biblioteka vjerskih i svjetovnih knjiga. U haremu ove džamije nalaze se nišani bosanskih alima (učenjaka), gazija (junaka), šehida (vojnika poginulih u boju) i daleko poznata zbirka hadžijskog kamenja, džumanskih dova , te mezarje. U prvoj polovini XIV stoljeća Bužim se zvao Cave («In Cave alias Buzim»). Bužim se u pisanim materijalima pod tim imenom spominje 1334. godine kao utvrda i naselje,i sve do danas je zadržao taj naziv. Nakon dolaska Omer–paše Latasa u ove krajeve, Bužim je (sa okolicom) nazadovao u svakom pogledu, s obzirom da je središte trgovine kao pokretača privređivanja na ovim prostorima preseljeno u Bosansku Krupu. Propala je do tada razvijena trgovina žitom,a dućani su opustili. U XIV stoljeću kao naseljena mjesta spominju se,pored Bužima, još i Kostajnica (danasnja Varoška Rijeka), koja je imala posadu od 500 konjanika, Mrazovac, Lubarda, Elkasova Rijeka, Čava, Stabandža i Čaglica. Prema Radoslavu Lopasicu u naselju Bužim bilo je 108 kuća i 792 stanovnika, a u Mrazovcu (Čavi) 280 kuca sa 1103 stanovnika . Za ostala naselja nema podataka o broju kuća i stanovnika. U međuprostoru između gornjeg i donjeg grada početkom XIX stoljeća nalazila su se 22 objekta,predstavnika tipične bosanske arhitekture. Stari grad pruža raznovrsne mogućnosti prezentacija, počevši od najjednostavnijeg načina organizovanog turističkog obilaska grada uz predavanje o njegovoj historiji, značaju, arhitektonskim karakteristikama,pa do idejnog rješenja potpune obnove Starog grada Bužima, koji uz džamiju, predstavlja jednu od osnovnih vrijednosti svoga vremena. Bitno je napomenuti da stara tvrđava Bužim i stara džamija predstavljaju zaštićena spomen-obilježja i kao takvi su proglašeni kao zaštićenim nacionalnim spomenicima u BiH.
U posljednjem ratu općina Bužim dala je veliki doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine od agresora. Najveća ratna legenda na ovim prostorima svakako je general Izet Nanić, heroj koji je poginuo braneći svoj grad i zemlju i u čiju čast su građani ove općine sagradili Šehidsko turbe, kao i spomen-ploče za 510 poginulih boraca. Ovo mjesto je izuzetno posjećeno jer predstavlja simbol herojske odbrane Bosne i Hercegovine.
|