Arheolozi kantonalnog muzeja iz Bihaća registrovali su na širem području Dobrog Sela,općina Bosanski Petrovac, zanimljiv arheološki lokalitet, koji prema preliminarnim procjenama, potiče iz najstarijih perioda ljudske istorije.

Tradicija korištenja izvorske vode 'Svetinja' seže u daleku prošlost, i već tada se je uvidjela ljekovitost i prirodna rijetkost-fenomen pojave izvorske vode. Legenda kaže kako je tuda prolazila karavana za Gvozdensko, pa su svratili da se odmore. Sa karavanom je bila lijepa slijepa djevojka, koja je iznenada čula huk vode, umila se i progledala a vodu nazvala 'svetom vodom'.Od tada ovo mjesto postaje dovište, a mnogi bolesni ovdje dolaze 'po zdravlje'.

Zlatna naušnica,nađena je 1940.god.u Velikoj Kladuši, oko 3 km sjeverno od samog središta mjesta (pronašli su je seljaci iz okoline mjesta, od kojih je naušnicu kupio dr. Stanko Sielski, u to vrijeme liječnik u Bihaću,inače muzealac,hobista).Pedesetih godina 20.stoljeća naušnica je spadala među najznačajnije 'prinove' što ih je Arheološki muzej u Zagrebu nabavio za svoju srednjovjekovnu zbirku.

Jedinstven prizor svake godine početkom maja, događa se na ušću rječice Banjice u rijeku Sanu, gdje riba škobalj sa kompletnog Unsko-sanskog sliva,prema riječima ribara čak i iz Save,dolazi ostaviti mrijest na tom mjestu. Mrijest počinje krajem aprila i traje desetak dana i svake godine u tom periodu ogromna jata škobalja se kreću prema rijeci Banjici gdje ostaju određeni vremenski period radi polaganja ikre.